"Non bene pro toto libertas venditur auro" ili "Sloboda se ne prodaje za
svo blago svijeta" - poruka je uklesana na vratima tvrđave Lovrijenac
koja je stoljećima bila nesavladivi branitelj slobode Dubrovnika i
vjerojatno najbolje opisuje duh i ozračje ovog drevnog mediteranskog
grada.
Evo našeg pokušaja da vam u nekoliko rečenica odgovorimo na
pitanje, kakav je Dubrovnik.
Dubrovnik je grad koji je oduvijek
privlačio slobodoumne ljude iz svih krajeva svijeta. Smješten na granici
istoka i zapada, u okruženju u kojem je nebrojeno puta u povijesti
doživljavao teške dane i bio prisiljen boriti se za svoju slobodu i
dostojanstvo. Ono što ga je uvijek karakteriziralo i omogućavalo mu da
opstane i u najtežim trenutcima upravo je težnja za slobodom.
Dubrovnik
je grad kulture i umjetnosti, neiscrpan izvor inspiracije umjetnicima
koji mu uvijek rado dolaze u goste, od Ljetnih igara kao snažnog simbola
njegova kulturnog identiteta do mnogobrojnih izložbi, scenskih,
kazališnih i glazbenih izvedbi tijekom cijele godine.
Dubrovnik je
grad velikih i malih ljudi - pomoraca, znanstvenika, umjetnika,
trgovaca... Znanosti je Dubrovnik dao Ruđera Boškovića i Marina
Getaldića, hrvatskoj kulturi i jeziku Marina Držića, Ivana Gundulića,
Bartola Kašića... Oni, kao i mnoge druge poznate i manje poznate osobe
koje su koračale gradskim ulicama i trgovima, uplovljavale i
isplovljavale iz njegovih luka, utkale su put njegovom identitetu
slobodarskog grada poznatog u cijelom svijetu.
Dubrovnik je grad
prepoznatljivih vizura, sa starom gradskom jezgrom opasanom na daleko
poznatim zidinama, prepunom spomenika kulture i neponovljivih djela
umjetnosti i arhitekture što se protežu cijelim središtem.
Dubrovnik
je grad duhovnosti i humanizma, sa 17 samostana i crkava te jednom od
najstarijih europskih sinagoga, starom apotekom iz 1317. godine te
prihvatilištima. Sve su to kockice mozaika što svjedoči trajnom
humanističkom duhu i ljudskoj prisnosti njegovih stanovnika.
I na
kraju, Dubrovnik je grad koji se otkriva i uživa polako, vrata svojih
zidina otvara svima, a tkogod ga posjeti barem na trenutak, osjeti ono
zbog čega Dubrovčani tako nerado odlaze iz njega.
